-
Nenad Grujičić
NENAD GRUJIČIĆ
Nenad Grujičić rođen je 12. septembra 1954. godine u Pančevu. U čestim porodičnim selidbama,
najranije godine proveo u Šajkašu, odakle 1960. godine odlazi u Gomjenicu i Prijedor, mesto
roditeljskog zavičaja, gde pohađa osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fa*ku*l*tetu u
Novom Sadu diplomirao je na grupi jugolovenska i opšta književnost.
Bio je glavni i odgovorni urednik studentskog književnog lista To jest (1978—1980) i urednik
poezije u Glasu omladine 1980—1981. Predavao je književnost u Vojnoj gimnaziji u Beogradu
1982. godine.
Predsednik Društva književnika Vojvodine (1993—1997) i predsednik Saveta Međunarodnog salona
knjiga i Dana Laze Kostića u Novom Sadu (2000—2004).
Živi u Novom Sadu i radi kao direktor pesničke institucije Brankovo kolo u Sremskim Karlovcima.
Objavio dvadesetak knjiga poezije, proze, eseja, kritika i polemika.
Pesme su mu prevođene na ruski, engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, jermenski,
poljski, gruzijski, arapski, rumunski, švedski, češki, slovački, ukrajinski, mađarski, makedonski,
rusinski i slovenački jezik.
riznicasrpska
-
Odg: Nenad Grujičić
KNJIGE POEZIJE
"Maternji jezik", KOS, Beograd, 1978, 1995.
"Linije na dlanu", Prosveta, Beograd, 1980.
"Vrvež", Matica srpska, Novi Sad, 1985.
"Carska namiguša", BIGZ, Beograd, 1990.
"Jadac", Srpska književna zadruga, Beograd, 1993.
"Pusta sreća", Prosveta, Beograd, 1994, 1995, 1996.
Pesme pri ruci", KOS, Beograd, 1995.
"Log", Vreme knjige, Beograd, 1995.
"Cvast", Prosveta, Beograd, 1996, 1997.
"Čistač", Izabrane pesme, Prosveta, Beograd, 1997.
"Snovilje", Glas srpski, Banja Luka, 1998.
"Živa duša", Prosveta, Beograd, 1999.
"I otac i mati", Izabrane pesme, Matica srpska, Novi Sad, 2002.
"Mleč", Izabrane pesme, Glas srpske, Banja Luka, 2004.
"Svetlost i zvuci", Izabrane i nove pesme, Srpska književna zadruga, Beograd, 2005.
"Šajkaški soneti", Prometej, Novi Sad, 2008.
"Darovi", Orfeus, Novi Sad, 2009.
"Vijadukt", (poeme), Prometej, Novi Sad, 2011.
-
Odg: Nenad Grujičić
OSTALE KNJIGE
"Prokrustova postelja" (eseji i kritike), Stražilovo, Novi Sad, 1989.
"Auh, što život ušima striže" (almanah), Stražilovo, Novi Sad, 1990.
"Branko — Pesnik mladosti" (monografija o B. Radičeviću), Književna zajednica Novog Sada,
1984, 1985, 1990. i Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1992.
"Ojkača" (studija i antologija), Književna zajednica Novog Sada, 1988, Dnevnik, Novi Sad, 1992.
i Zadužbina Petar Kočić, Banja Luka ‡ Beograd, 1996.
"Ples u Negvama" (eseji i kritike), Prosveta, Beograd, 1998.
Polemike i odušci", Oslobođenje, Srpsko Sarajevo, 2004.
"Priče iz potaje", Prometej, Novi Sad, 2007.
"Živi zvuci Nenada Grujičića", (Miloš Jevtić, kolekcija Odgovori), Beogradska knjiga, Beograd, 2008.
"Muža duša" (roman), Prometej, Novi Sad, 2009.
"Priče za romane", Kulturni centar Novog Sada, 2012.
Antologija srpske poezije (1847—2000), Brankovo kolo, Sremski Karlovci, 2012.
-
Odg: Nenad Grujičić
NAGRADE
Brankova nagrada Matice srpske
Milan Rakić
Vukova nagrada
Pečat varoši sremskokarlovačke
Skender Kulenović
Stražilovo
Pavle Marković Adamov
Kondir Kosovke devojke
Pjesma nad pjesmama
Kočićevo pero
Grb Sremskih Karlovaca
Lazar Vučković
Šušnjar
Dnevnikova nagrada
Zlatna značka KPZ
Prva nagrada na Smotri jugoslovenskih radija
u Ohridu za emisiju ''Od bećarca do ojkače''
-
Odg: Nenad Grujičić
NENAD GRUJIČIĆ
Nenad Grujičić je po svemu izuzetna pojava u našoj književnosti i markantna ličnost našeg književnog
jezika, čak u izvesnom romantičarskom smislu, tako da njegovo portretisanje mora biti veoma inspirativan
posao što, priznaćete, nije baš obavezno slučaj sa većinom naših savremenika.
Pre svega pesnik, i to jedan od najistaknutijih, ali takođe i vrlo originalan, bespoštedan književni
kritičar, pa onda i polemičar, jedan od najduhovitijih i najfrekventnijih koje imamo, Grujičić nije od
onih autora za koje jednostavno određujemo kontekst pevanja i mišljenja, jer se krug njegovih srodnika
neočekivano proširuje, i to u onom najboljem i najdubljem tradicijskom pravcu. U njegovom rukopisu
treperi i stalno je delatna najfinija tradicijska rezonanca ‡ za koju često mislimo da je neponovljiva
u duhu savremenog pesništva. Kroz njegove stihove kao da zaista progovaraju najdelikatniji refleksi
narodne lirske poezije, varnica koju svi čuvamo negde u ličnom i kolektivnom sluhu, ali je samo retki
mogu ukresati.
Po tom daru je Grujičić, inače izrazito samosvestan i poetički upućen autor, poseban među savremenicima.
On suvereno vlada izvorima našeg pesništva, sve tamo do usmenog, i zato je "maternji jezik", naslov
njegove prve zbirke pesama, toliko adekvatan i za sve ostale.
Podela na faze, kritičarima tako draga pri pokušaju integralnog razmatranja nekog opusa, ovde je jedva
izvodljiva i mogla bi se vršiti samo po principu uočavanja manje ili veće naglašenosti poetičkih konstanti,
koje se iz nekoliko pravaca slivaju u jedinstven pesnički glas. U novim knjigama koje su svojevrsni
omaž sonetu ‡ prava sonetna ekvilibristika i samoanaliza ‡ nema ničeg izveštačenog, nego se promišljanje
pesme unutar pesme odvija uz male svečanosti i eksplozije lirske inventivnosti po kojoj znamo punokrvnog
Grujičića.
-
Odg: Nenad Grujičić
Ni ovde, naravno, iz njegovog glasa ne iščezava gorko-ironični impuls, nego se čak i pojačava, praćen što
je naročito važno ‡ specifičnim jezičkim hedonizmom: očiglednim i čujnim uživanjem u konstrukciji sočnih
lirskih fraza, sa efektnim poentiranjem na malom prostoru, kao da je u svaki stih ugrađen mali mehanizam
koji će sve te sintagme dovesti u nezgodne a opet funkcionalne relacije ‡ da bi značenje pesme i njena
zvukovnost postali jedno.
Važno je naglasiti autentičnost Grujičićeve lirike, njenu elementarnu snagu i njenu duboku ukorenjenost u
bogatstvo našeg jezika. Ta elementarnost je bitna jer baš zahvaljujući njoj pesnik tako raskošno varira
svoje retoričke registre, od ironičnog, sentimentalnog i erotskog ‡ do rodoljubivog, i u svim registrima
biva ujednačeno kvalitetan. Pesnik priziva primordijalno stanje pesme tako što luta kroz tradiciju,
nastojeći da kroz to lutanje obnovi magiju samog stvaralačkog čina. Jezik lutanja uvek je konkretan i
ekspresivan, krajnje intiman i jednokratan, a istovremeno kao da dolazi iz velike udaljenosti, iz neke
kolektivne memorije, pomalo se vrteći i oko razočaravajućeg inventara svakodnevice, oko svojevrsne
opčinjenosti trivijalnim ‡ ne da bi se ono izložilo poruzi, nego da bi na fonu karikiranja još jednom
zablistao moćni refleks iskonskog pevanja, Nenadu Grujičiću toliko svojstven i drag.
-
Odg: Nenad Grujičić
OLOVKA
Olovka je kao žena.
Prestali smo se
dogovarati
o svemu što je ručak
i potreba.
Lažemo se
i trošimo
pred spavanje.
Po nekoji put
klizim s postelje
niz papir!
-
Odg: Nenad Grujičić
OBIČAJ
Moćna je navika
koja me oplemenjuje
ranim sjećanjima.
Ona žestoko gori
i oplakuje dan
kada sam prvi put
uzeo olovku
i nacrtao kosu liniju
ali liniju
što prolazi kroz srce
i nastavlja se
do porođajnog mesta
ili zamke za sve one
koji razmišljaju
o putešestviju
kroz nejasne predjele
i vradžbine pjesme
što se kao u snu
iznenada ukazuju!
-
Odg: Nenad Grujičić
TO
Bilo šta da se priča
i nagađa
o svemu ovome
ništa se neće znati
jer dok pišem
izražavam duboku brigu za TO
i samo tada
tamo neke meni
sudbinski jasne slike
i prilike
jesu nesmetana šetnja
do sna
jedine raskoši gdje nema
razlike
između mene
i meni različitih
ljubimaca Prirode
i Razmišljanja.
-
Odg: Nenad Grujičić
SNEG
Pada sneg.
Ko to vidi?
Niko ništa ne vidi,
a
i
ako vidi,
ne vidi.
Mi koji, zaista, vidimo,
ćutimo
i ne vidimo.
Zašto bismo videli?