DRAGAN LUKIC


Dragan Lukić je bio dečji pesnik. Rođen je 30. novembra 1926. godine u Beogradu, od oca Aleksandra,
grafičkog radnika, i majke Tomanije. Osnovnu školu završio je u Beogradu, gde su ga deca prozvala
Pesnik, jer je stalno pisao pesme. Još u osnovnoj školi izdavao je sa drugovima iz ulice Miloša
Svilara list "Mladost", čiiji je on bio urednik. Prvi razred gimnazije upisao je 1940. godine, a
već sledeće 1941. u aprilu počelo bombardovanje Beograda.

Gimnazija je pretvorena u nemačku kasarnu,
pa je školu učio po kafanama i u osnovnoj školi. Po završetku Drugog svetskog rata postao je član
Narodne omladine i učestvovao u izgradnji zemlje. Upisao je studije književnosti na Filološkom
fakultetu i završio 1954. godine. Iste godine počeo je da predaje dečju književnost u Školi za
vaspitače. Posle osam godina zaposlio se kao urednik programa za decu na Radio Beogradu i tu je
radio sve do penzionisanja 1989. godine.

Pisao je pesme, priče, romane, dramske tekstove, teorijske
rasprave o literaturi, vodio emisije na radiju i televiziji. Uređivao je časopis „Zmaj“. Bio je
redovni učesnik najznačajnijih manifestacija za decu na prostorima nekadašnje Jugoslavije.

Njegovi saputnici u tom misionarenju najčešće su bili:

Desanka Maksimović,
Branko Ćopić,
Duško Radović,
Arsen Diklić,
Ljubivoje Ršumović,
Pero Zubac,
Dobrica Erić i drugi.

Objavio je preko stotinu knjiga, među kojima su najpoznatije:

"Kako se kome čini",
"Moj praded i ja",
"Ovde stanuju pesme",
"Vagon
prve klase",
"Fifi",
"Kako rastu nogavice",
"Šta tata kaže",
"Od kuće do škole",
"Lovac Joca",
"Vožnja po gradu".

Objavio je romane:

"Neboder C17",
"Tri gusketara",
"Bomba u kafi"...
Poznat je i po lektiri za 3. razred učenika osnovne škole,
„Nebom grada“,
Posle duže i teške bolesti preminuo jeu Beogradu 1. januara 2006.

riznicasrpska