Raznovrsno Forum - Pokreće vBulletin
Jeftina izrada sajtova
SrbHost.com

Oglasite se ovde

Dobrodošli, ovo je Vaša prva poseta?
Registrujte se danas da biste dobili pristup svim našim funkcijama koje uključuju kreiranje tema, odgovaranje na postove, privatne poruke i još mnogo toga!

Šta čekaš?
Registrovani ste?
Prijavite se na svoj nalog odmah
Status:
Sada Pušteno:
Slušalaca:

Rezultati 1 do 9 od 9

Tema: Miroslav Lukić

  1. Post #1

    #1
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Post Miroslav Lukić

    MIROSLAV LUKIĆ


    Miroslav Lukić (Mišljenovac, 30. jun 1950.) je srpski književnik.


    BIOGRAFIJA


    Diplomirao je na beogradskom Filološkom fakultetu (grupa za opštu i jugoslovenske
    književnosti). Živi i radi u Beogradu kao profesor, izdavač i pisac. Osnivač je Edicije
    Zavetine, a napisao je više knjiga poezije, proze, romana, drama, antologija, eseja,
    studija i sl.

    Počeo je da piše i objavljuje veoma rano, kao učenik osnovne škole. Debitovao je kao
    pesnik 1969. godine sa zbirkom "Homoljski motivi". Prvo je objavljivao pod imenom
    Mirko Lukić, kasnije kao Miroslav Lukić, da bi 2003. godine objavio roman "Doktor
    smrt" pod pseudonimom BELATUKADRUZ. Poslednjih godina ovaj pisac objavljuje i pod
    pseudonimom M. L. BELATUKADRUZ. Prvi roman "Dnevnik za Senkovića" je objavio 1983.
    godine, a ukupno je objavio petnaestak romana. Na jugoslovenskom konkursu za poeziju
    Fonda mladih talenata i redakcije lista Borba 1969. godine je osvojio prvu nagradu
    (jednogodišnju studijsku stipendiju za studiranje žurnalistike na Kolumbija
    univerzitetu). Dobitnik je druge nagrade za prozu na književnom konkursu "Prosvetnog
    pregleda" (1980), kao i "Vukovog pera" za knjigu proza u rukopisu. 2009. godine dobio
    je i književnu nagradu Povelja Karađorđe. Pokrenuo je Piščeva izdanja u kojima je
    objavio niz svojih knjiga, kao i na desetine knjiga drugih srpskih, rumunskih i
    ruskih autora. Sastavio je antologiju srpske poezije 20. veka "Nesebičan muzej"
    (1998, 2000, 2002, 2006),[1] a takođe je pisao kritike u beogradskom književnom
    časopisu Savremenik devedesetih godina 20. veka. Lukić je već godinama saradnik
    požarevačkog književnog časopisa "Braničevo".[2]

    Sredinom 2000. godine je pokrenuo književne časopise Zavetine, Drvo života i
    Umetnost mahagonija. Uređivao je (u saranji sa mlađim bratom, pesnikom Aleksandrom
    Lukićem) Almanah za živu tradiciju, književnost i alhemiju. U okviru Zavetine
    Zavetina osnovao je dve književne nagrade: Drvo života i Amblem tajnog pisma sveta.

    Lukić je svoja sabrana dela objavio u tri navrata. Prvi put u oktobru 2002. godine
    pod naslovom "Umetnost mahagonija" (32 naslova u 35 knjiga). Drugi put krajem 2003.
    pod naslovom CD "Arhiv trgovaca svetlošću :Prototip Opusa" (41 naslov). Treći put
    krajem 2006. godine pod naslovom CD "Večiti čudesni korenovi" (u 22 toma). Prvo
    izdanje sabranih radova M. L. je izašlo kao pilot-izdanje, a druga dva izdanje kao
    kompakt disk, na kome je objavljen i zbornik radova.

    O Lukiću su pisali: Miodrag Pavlović, Jovan Pejčić, Anđelko Anušić, Vladimir Jagličić,
    Srba Ignjatović, Slavica Garonja, Živan Živković, Miroljub Milanović, Zoran M. Mandić,
    Aleksandar Lukić, Miroslav Todorović, Miodrag Mrkić i drugi.


    Riznicasrpska

  2.    OGLASI


  3. Post #2

    #2
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    VAŽNIJA DELA

    "Dnevnik za Senkovića", roman, 1983.
    "Kralj Homolja: Pesme Bore Mišljenovića", 1993.
    "Zemlja Nedođija", pesme, 1993.
    "Rajska sveća: Opus Miroslava Lukića 1968 -1998", odabrane pesme, 1998.
    "Rusalj: uvertira za Desetu simfoniju", 1999.
    "Kraljevske insignije", izabrane pesme, 2000, 2003.
    "Bršljan oko mladosti", 2002.
    "Arhiv u osnivanju", 1-5, 2002.
    "Povratno kolo", 2002.
    "Pesme iz romana" (Ujkin dom, Vašari Hiperboreje, Dnevnik za Senkovića, Vlaška gozba...), 2002.
    "Liturgija", roman, 1997.
    "Ujkin dom", roman, 1997. ISBN 86-82211-73-4
    "Trgovci svetlošću", roman, 1998. ISBN 86-7388-053-X
    "Mesečeva svadba", roman, 1999.
    "Kuća svetih ratova", roman, 2000.
    "Rečnik prototipa", roman-leksikon, 2002.
    "Doktor Smrt", roman (objavljen pod pseudonimom Esmer Belatukadruz), 2003. ISBN 86-7315-009-4
    "U društvu pustinjskih lisica", trilogija, 2005. ISBN 86-331-1989-7
    "Pasija po Amarilisu", roman, 2008. ISBN 978-86-7315-047-5
    "Umetnost mahovine: o srpskoj kulturi i poeziji 20. veka", studija, 2003. ISBN 86-7315-011-6
    LAS VILAJET : anonimna hronika : odabrane pesme, Mladenovac, 2010. ISBN 978-86-85201-30-1 (CZK)
    SEVERCI : roman, Književna opština Vršac, 2011. ISBN 978-86-7497-194-9
    Sveska SAHARA AMAZON, Beogrdad, 2011, ISBN 978-86-82255-10-9

  4. Post #3

    #3
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    Spoljašne veze

    Više o izdavaču i pesniku Belatukadruzu (alias M. Lukiću)

    Na vetru, na čistini, na visini“
    Prevrednovanje
    Časopis BRANIČEVO
    Miroslav Lukić
    Umetnost, život, pljuskovi
    O Delu Miroslava Lukića
    BELATUKADRUZ
    Zlatni Rasudenac


    Knjige pesnika i izdavača Belatukadruza (alias M. Lukić) na internetu

    Sebični muzej
    OPALO LIŠĆE
    "Zatim..."
    Madone Odjeka
    LAS VILAJET
    DVA VEKA. Album slika

  5. Post #4

    #4
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    DRAMA OVE MOĆNE
    UNUTARNJE POZADINE

    1

    Iza bregova: pevaju anđeli,
    i reka kao da se zaustavila.
    U njenom ogledalu dubokom
    planina se udavila…
    I vitez sa srebrnim lukom.
    Silazeći sa neke strme čukare
    nabasao je na neke razbojnike
    i pao od ruku ― fukare.
    Gurnuli su ga u ponor,
    srušili mu i spalili most.
    Sad je on titraj u reci,
    beli se, kao sneg, kao kost.
    Smrt ga je dovela do dna,
    do neopisivog viđenja:
    do anđela što pevaju, iz sna,
    do ― lestvica nebeskih, priviđenja.
    Usisava ga levak vira,
    kao ritam paganskog kola, kult.
    On ispred sebe ima, ko muzičar,
    brvno i brdo, bukovu šumu, kao pult.
    On, ne gađa, već piše srebrnim lukom.
    Nebo je, znaju munje, beskrajni svitak.
    Eno, on prešavši preko brvna upisuje
    u Knjigu života gubitak ― dobitak.
    Iza brega: pevaju anđeli, kao grlice.
    Oblaci narogušeni, kao strašilo,
    spuštaju se na ćilim livada…
    I čobana bi sve ovo uplašilo,
    i lasicu, i vevericu, i ovcu, i fazana,
    i šumu ― ovaj odjek što grmi.
    Sve to viteza-lutalicu mami
    kao drhtaj sase ili vila u srmi…

  6. Post #5

    #5
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    *

    O, gde sam, gde sam to, Bože, ja?
    I ko to tako setno prebira
    po dirkama klavira? Ko to u meni
    tako strpljivo i nežno svira?
    Zaborav, rana tuga? Sve je čudno, i vazduh.
    Kao na svadbi u Kani Galilejskoj
    voda se pretvara u vino, Duh ―
    u mrezgu orahovu u Gori Lelejskoj.
    Sve je prekrasno, zlatnosmeđe,
    pa i taj roj golubačkih krvopija.
    Ušće potoka, leštar, salaš, pavit
    i ruse kose seoskih rospija…
    Sve je čudesno, u suton, na tren.
    Veličanstveni mir brestova. Šiblje.
    Izmaglica niz reku. Svračak. Pasji dren.
    Belouška na vrbi. I u plićaku oči riblje…

    *

    Ko sam, Bože, to tek jedva slutim.
    Zar može neko da odgovori tačno?
    Listovi požuteli možda znaju?
    I možda zna obilje pećinsko mračno?
    Ulaz u pećinu je zev ponora koji plaši
    momka i devojku. Noć je stepenik kojim
    mile, sove i uljezi, lutalice, kao vaši
    biljne ― prečicama ― putevima svojim…

  7. Post #6

    #6
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    Vraćaju se one sablasti iz detinjstva:
    konji koji lete, mrtve svinjske čeljusti.
    Lebde iznad zasvođenih kapija,
    kao Psoglavi, bezglavi i Kusi.
    Ali, to su samo detinja priviđenja
    koja mladiću ne mogu da naude.
    To su samo nakazne slike, što stravom
    sećanja neshvaćene užase bude…

    *

    Treba li pitati šta je ovo?
    Kuda vodi ova povorka slika?
    Staro se neprestano preoblači u novo.
    Novo se gordi kao klika.
    Staro i novo đipaju u istom kolu.
    Kolu Strave. Ja sanjam nevine daljine, plave ―
    stvari iz detinjstva, tonem u smolu ―
    tako se branim od sablasne jave?
    Pesma o smrti
    Zaboravio si na smrt na tren,
    iako ona ko plod u tebi zri;
    duboko je u detinjstvu njen koren,
    sokove iz mračne dubine crpi.
    Njeno drvo nevidljivo u tebi raste,
    crno i lako, kao krilo laste.
    Kada kloneš od neke malaksalosti čudne,
    njene te oči gledaju, izgleda, uvek budne…

  8. Post #7

    #7
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    Nagnut nad vlastitom sudbinom
    i Jazovima duše, da li se opet dvojim?
    Zaustavljaju reku, i junošu, kao dabrovi.
    Šta će biti sutra sa životom mojim?
    Razbojnici, književnici i fariseji ―
    okrečeni grobovi ― seju ko pšenicu: smrt.
    Ovaj vek je krt. Gluv. Govoriću starim
    maslinama… Svet je kao Getsimanski vrt.
    Šapućem, zagledan u beskraj,
    u daljine plavičaste:
    ko me čuje kad svi spavaju?
    Vek, kao sadista, guli kraste
    koje zarastaju. Rane opet svrbe.
    Peku. Nemili anđeli ih zagnojavaju.
    Žalosna je duša moja do smrti;
    ostanite ovdje i bdite sa mnom
    I otišavši malo pade na lice svoje
    moleći se i govoreći: Oče moj,
    ako je moguće, neka me mimoiđe čaša ova;
    ali opet ne kako ja hoću, nego kako ti!
    I došavši učenicima nađe ih gdje spavaju,
    i reče Petru: Zar ne mogoste jedan čas
    probdjeti sa mnom?
    Bdite i molite se da ne padnete u napast;
    jer je duh srčan, ali je tijelo slabo.
    Opet i drugi put otide i pomoli se
    govoreći:
    Oče moj, ako ne može da me
    mimoiđe ova čaša da je ne pijem,
    neka bude volja tvoja…

  9. Post #8

    #8
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    BRŠLJAN OKO GIMNAZIJE

    Rene Šar ima pesmu u prozi Sprud okera,
    čitao sam je 1966. godine, u prevodu, u
    decembarskom broju Književnosti.
    U kojoj je dobar naslov, a sve ostalo?
    Više mi se dopadao jedan drugi sprud,
    neopisan, zlatan, vidljiv kroz prozor
    gimnazijske biblioteke… Okolina Kučeva,
    gubljenje časova, bršljan oko škole,
    školski park, šetnja prugom do njenog
    kraja, ili izlet na vrh Jelenjske stene,
    ili do šuma platana iza Kučajne,
    ili čak do pećine Ceremošnja…
    Više mi se dopadala okolina Kučeva
    od obavezne školske lektire, pa i časopisa.
    Objavljivali su zarazno zevanje.
    I zato sam prestao da čitam sve to smeće
    i gledao kako napreduje bršljan oko škole.
    Bršljan oko jedne stare kruške na ulazu
    u selo. Bršljan oko staraca i starica,
    i učenika i učenica gimnazije, oko profesora:
    književnosti, istorije, vojne
    obuke, oko Doma kulture i osušenih brestova…
    Kraj onog dugog Zlatnog spruda
    preko Peka… Okolina je bila satkana
    od hiljade hiljada neobjavljenih i originalnih
    slika i prizora: tako mi se činilo popodne,
    kad smo pravo sa završenih časova odlazili,
    ne na ručak, nego na jednu
    od divljih plaža na zlatnim sprudovima.
    Okolina je imala mnogo veštiju ruku od
    svih umetnika i njihovih rukotvorina.
    Naročito ogledala onih jezera prema
    Neresnici. Od bleskova i od sprudova
    moglo se naučiti više nego od pisaca,
    umetnika i profesora.

  10. Post #9

    #9
    Senior Član Mileva avatar Germany
    Datum registracije
    11.10.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    u selu
    Poruke
    485
    Hvala Thanks Given 
    1
    Hvala Thanks Received 
    1
    Zahvaljeno
    1 Post
    Online Vreme
    2 Days 5 Sat/a 30 Minuta 57 Sekunde
    Moć reputacije
    5

    Podrazumevano Odg: Miroslav Lukić

    Koprive iza kučevske vodenice,
    zove kraj Banjske reke,
    ili jorgovani po gradinama,
    ili po padinama bregova,
    trešnje i kajsije, rakite
    kraj reke, maslačak i kiseljak, znali su da
    preko noći, nekoliko noći, savladaju
    mrtvo godišnje doba, sporost vremena,
    sporost budućnosti. Privlačio me je
    taj bujni rast koji niko nije mogao
    da uvreba. Ne knjige, koje behu pune
    neveština i poluistina, zaobilaženja oko
    stvari. Čak i one najbolje, ako je takvih
    uopšte bilo, bile su kao osušena stabla
    brestova, koja je do vrha prekrilo lišće
    bršljana. Neke su kuće bile napuštene
    i tamo je bilo bršljana. Niko nije znao
    kako su i gde završili vlasnici, ni otkuda
    bršljan. Neko je taj bršljan rasađivao,
    jer se nije mogao stvoriti sam.
    Uz pomoć nekih nepoznatih ugursuza
    bršljan je valjda gajen u jednom rasadniku,
    odakle se transportovao u sve krajeve, pa i naš.
    Samonikli bršljani su bili retkost.
    Škola je bila obrasla bršljanom, Sud,
    zgrada Komiteta. Kapele na groblju.
    Mesna kancelarija. Jablanovi oko stadiona.
    Na onom (mom) Zlatnom sprudu nije bilo
    tih bršljenova, niti su se tu ikada
    sunčali oni koji su prodavali rog za sveću.
    Svetlost je rasla i pomagala
    mrešćenje riba u plićacima
    i ukrštanje zlatnog i crnog…

    (Krajem 1970.)

Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Slične teme

  1. Dragan Lukić
    Od Mileva u forumu Književnost
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 16.10.2019, 19:27
  2. Ljuba Lukić - Tekstualna Diskografija
    Od Mileva u forumu Tekstualne Diskografije Narodne Muzike
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 13.10.2019, 20:46
  3. Ljuba Lukić- Tekstovi Pesama
    Od Mileva u forumu Tekstovi Pesama Narodne Muzike
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 13.10.2019, 20:39

Oznake za ovu temu

Bookmarks

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  

Prijatelji Sajta