Grudonjska vodenica melje žito više od dva veka

Još se u doba starih Slovena verovalo da su vodenice "pod velom nečastivog" iako su
ova mesta uvek bila korisna jer se u njima mlelo žito. Mnogi su odvajkada izbegavali
da tamo zalaze noću, verujući da je vodenice izmislio đavo koji ih po ponoći pohodi.
I sokobanjska "Grudonjska vodenica" nosi svoje priče.

Ljudi su smišljali i generacijama prenosili priče o vukodlacima, vampirima, vilama,
pa i samom bogu Vodenu koji, kao u Glišićevoj “Glavi šećera“ koji odvlači ljude na dno.
Dok se po noći ponašalo u skladu sa ovim fantazijama, danju su se pravila znala. A
vlasnici vodenica u blizini Sokobanje, gde se žito melje već dva veka, nisu nikakve
aveti, već devet članova familije Grudonjci.

U naselju Gradašnica na istoimenoj rečici, par kilometara od centra Sokobanje, danas
se nalazi Etno-kutak “Grudonjske vodenice“ koji u svom sastavu ima dve potpuno
funkcionalne vodenice i pomoćne odaje.

Nekoliko vekova ranije...

Naš poznati filolog i političar Ljuba Stojanović jednom prilikom našao se upravo na
mestu Grudonjske vodenice i od seljaka iz okolnih sela slušao priče o spomeniku koji
se nalazio na njenom ulazu.

Tragajući za izgubljenim spomenicima, Stojanović je naišao na grob izvesne popadije
Petkane koja je na tom mestu sahranjena 1648. Groba, istina, i danas ima na istom mestu,
a pored njega je na temeljima nekadašnje srednjovekovne crkve 1928. godine izgrađena
Crkva posvećena Svetoj Velikomučenici Marini.

"Sutradan, kada sam došao, da napravim otisak od toga zapisa za naš muzej, dođe jedan
seljak i pošto me upita šta to radim, čiji je to grob bio, i da mi ta popadija Petkana
nije što svoje, reče mi, da je on tu našao i otkopao staru crkvu. Kazivali su mu, veli,
da se tu noću viđa da gori sveća, i on misleći razume se, da su tu novci, počeo je
kopati, i otkopao je s jedne strane temelj, pa kad je došao do oltara, video je šta je
i nije smeo dalje kopati. I zaista se vidi temelj male crkvice po nekoliko koračaja od
onoga groba. On mi o tome ništa više ne znade reći, ali drugi jedan seljak reče, da
stari ljudi pričaju, da je slavila sv. Nikolu. Pri kopanju naišao je na žile od starog
bresta, i vodeničar ih je bio skupio za gorivo, pa kad je video da je tu bila crkva
nijednu nije smeo metnuti na vatru", zapisao je Ljuba Stojanović u časopisu Starinar
br IX 1892. godine. (Juznevesti)