Kad kumovi brašno melju – Kumova Vodenica

Na reci Toplici, u Markovoj Crkvi kod Lajkovca, kumovi od starina, Slavko Jovanović
i Milan Pavlović, zasukali su rukave i obnovili više od tri veka staru, nekadašnju
Jeremića vodenicu. Na tri kamena, odskora složno melju brašno, a zvuk vodeničkog
čeketala, kako kažu, više nikada neće prestati.

Da bi sačuvali nekadašnji ponos sela nisu žalili i novca ni vremena. Vodenicu sa
nešto više od hektara placa kupili su za 9.600 evra. U njeno renoviranje i sređivanje
placa uložili su još 15.000 evra.

“Čim smo čuli da su naslednici namerili da vodenicu prodaju, odmah smo odlučili da je
ortački kupimo. Za nju smo od detinjstva emotivno vezani, uz nju smo odrasli i zato
smo čvrsto rešili da je obnovimo, da ponovo melje žito”, kažu Slavko i Milan, koji
je i vodeničar. “Vodenica je bila toliko oronula, samo što se nije srušila, a krov
je prokišnjavao. Od korova i šiblja se nije ni videla.”

Trudili su se da vodenica izgleda isto kao i kada je podignuta. Zbog toga su kupili
starinsku kuću i ćeramidu sa nje premeštali na vodenicu. Tridesetak ljudi na mobi,
tri dana je na krov vodenice podizalo 12 tona ćeramite, starog crepa.

“Punih godinu dana prilježno smo obnavljali svaki deo vodenice. Sačuvali smo i
originalno ognjište, verige, naćve, vodenička kola, čak i stare kovane eksere”, kažu
ponosni vlasnici vodenice. “Nameravamo da osnujemo svojevrsni muzej hleba, da mladi
naraštaji mogu da okuse proju, projaru, mlečnicu, kačamak, … Da vide hlebnu furunu.”

Kumovi će uskoro da osnuju Društvo vodeničara Srbije. Pripremili su sva dokumenta,
sledi registracija udruženja građana, čiji je cilj da se obnovi što više starih
oronulih vodenica na srpskim rekama.

“Na placu pored vodenice planiramo da napravimo turistički kompleks, sojenice na
reci i vajate, apartmane za boravak gostiju, sa oko 30 ležajeva. Nadamo se da će nam
i država pomoći da tu zamisao i ostvarimo,” kažu Slavko i Milan.

“Na reci Toplici, na 23 kilometra toka, nekada je bilo čak 26 vodenica. Sada na
Toplici postoje samo četiri koje melju žito, a čak su dve u našem selu”, kažu naši
sagovornici. “Ujam od samlevenog žita, po starinskom običaju, uzimamo.”

Za kratko vreme ova vodenica pročula se širom valjevskog kraja. Jedino u njoj niti
je bilo, a neće ni biti, vampira koji je plašio vodeničare, već samo sloge, poštenja
i ljubavi za srpsku baštinu.

Kumovavodenica