Ljubomir Aleksandrović


Ljubomir Aleksandrović (* 15. jun 1828. srpski Sv. Martin (Srpski Semarton)
Banat– 15. – 27. decembar 1887. Budimpešta ) je bio srpski slikar ikonopisac i portretista.


Život i delo

Verovatno je u mladosti učio i u ateljeu Konstantina Danila u Velikom Bečkereku, i posle je bio
student bečke slikarske akademije. Pouzdano se zna da se 1846. godine istim povodom bavio
u Aradu. Zapisan je tada kao prenumerant jedne knjige, potpisujući se kao "učenik moleraja".
Učio se on tu u radionici, kod Nikole Aleksića potpisanog "Portremaler"-a

Početkom šezdesetih godina se nastanio u Temišvaru gde je stalno živeo i dočekao starost.
Pod stare dane je vrlo osiromašio i nervno oboleo pa je smešten u zavod za "umobolne"
Leopoldifeld kod Budima, gde je i umro. Sahranjen je 17/29. decembra 1887. godine na
novom budimskom groblju otvorenom na "vučjem ritu".[2] Posle njegove smrti prodavale
su se marta 1893. godine u Temišvaru, po datom oglasu, pri crkvi njegove preostale
prestone i celivajuće ikone.

Radio je mnogo ikonostasa na pravoslavnim crkvama, kao i zidne ikone. Mnogo je
kopirao i to naročito po maniru Konstantina Danila. Naslikao je tako ikone u banatskim
mestima Botošu i Ferdinu.

Wikipedija