Stevan Aleksić

Stevan Aleksić (Arad, 23. decembar 1876 — Jaša Tomić (Modoš), 2. novembar 1923)
jedan je od najznačajnijih srpskih slikara s početka 20. veka.


Biografija

Stevan Aleksić je bio poreklom iz slikarske porodice (deda mu je bio slikar Nikola Aleksić,
otac Dušan Aleksić takođe se bavio slikanjem). Osnovnu i građansku školu završio u Aradu,
prve slikarske pouke dobija od oca, a 1895. odlazi u Minhen gde slikarstvo najpre uči
privatno, a potom na Akademiji (u klasi Nikolasa Gizisa, Grka). Tokom studija dva puta je
nagrađivan za uspele radove. Njegovu studiju "Arapin", otkupio je tokom njegove poslednje
godine na studijama, profesor vajarstva na Akademiji, Rajman.. Akademiju nije nikad
formalno završio(?). Zbog očeve smrti prekida studije (1900) i nastanjuje se u Modošu
(današnji Jaša Tomić), gde je sazidao kuću sa ateljeom, i oženio se modoškom učiteljicom
Stefanijom Lukić. Uspeo je da skicira očev lik na smrtnom odru. Po povratku u zavičaj
dovršio je započet očev ikonopisački rad u Desci i Beški.[3] Da bi izdržavao porodicu prihvatao
se da i dalje živopiše crkve. Prvi zaista njegov posao je rad na ikonostasu crkve u Aradu
1901-1902. godine. Vredan pažnje je njegov zidni živopis na svodu novosadske Almaške crkve
1905. godine. Njegovo najveće po obimu i značaju takvo delo bilo je ukrašavanje cele zidne
unutrašnje površine Preobraženske crkve u Pančevu 1908. godine.[U oba hrama on sledi
svog prijatelja Uroša Predića.

Wikipedija