Vino služi za uživanje, ono se degustira u malim gutljajima. Prema vinu se treba znati ponašati, a uživanje u vinu zahteva određeno poznavanje vina i vinske kulture, pa je za većinu ljudi ritual ispijanja vina iskustvo koje ih po malo plaši, a sama degustacija obavijena velom tajne...

Ova četir koraka će vas provesti kroz tehnike degustacije i navesti vas da uživate u vinu na pravi način, da naučite da ocenite vino i iznesete svoj stav.
I ne zaboravite, osnova degustacije je uživanje u vinu!

PRVI KORAK KOD DEGUSTACIJE VINA JE VIZUELNI

Vinska čaša se uvek puni do trećine i drži se za nožicu ili postolje, jer se tako najbolje zapaža boja, a i izbegavaju otisci prstiju na čaši, koji mogu zamagliti boju. Takođe, ruke na čaši menjaju temperaturu vina – greju vino!

Najpre se gledaju nijansa boje, njen intenzitet i bistrina vina u čaši. Ovde značajnu ulogu ima pravilno odabrana čaša. Boja vina najbolje se ističe na beloj pozadini.

Boja belih vina varira od nijanse blede slame do zlatnožute. Imajte na umu da bela vina tamne starenjem ili izloženošću vazduhu.

Boja crvenih vina varira od nijanse crvene cigle, pa do modro ljubičaste, boje šljive. Inače, crvena vina starenjem gube boju, postajući više smeđa.

Zavrtivši vino u čaši (vodeći računa da se ne prospe po stolu) mešamo kiseonik s vinom i dozvoljavamo bouquetu da se razvije u čaši. Važno je naglasiti da se bouquet dobro razvija samo u odgovarajućoj čaši.

Po tragovima koje vino formira po zidovima čaše stičemo utisak o sadržaju ekstrakta u vinu, odnosno o njegovoj „punoći”.

DRUGI KORAK JE MIRISANJE VINA

Kada se završi sa kruženjem vina čaša se primiče na nekoliko santimetara od nosa, a zatim se nos stavi u čašu. Vino se miriše polako. Veoma je bitno skoncentrisati se na miris i razmišljati na šta vas podseća.

Miris kvalitetnih belih vina podseća na sveže voćne ukuse, a crvenih vina na borovnicu, šljivu, trešnju ili višnju. Bačva u kojoj vino leži daje aromu na dim, vanilu, cimet, kafu, čokoladu, lešnik. Inače, vino je po aromama najmnogostraniji proizvod prirode, a procena broja različitih mirisa koje čovek može razlikovati je oko 10.000. Baš kao i drugi mirisi, vinske arome mogu probuditi sećanja na određeno mesto, vreme, događaj...

TREĆI KORAK JE PROBANJE VINA

Vino treba „kotrljati” po ustima, po jeziku, nepcima. Svaki deo jezika oseća različit ukus. Vino treba zadržati kratko u ustima i za to vreme razmišljati o ukusima, odnosno na šta određeni ukus asocira.

Bela vina porede se sa jabukom, kruškom, ananasom, a crvena sa bobičastim voćem, šljivama, višnjama. To su tzv. primarne arome i one zavise isključivo od vrste grožđa od kojeg se pravi vino.

Posle voćnih aroma, u vinu se traže karakteristike prepečenog hleba ili maslaca. To su ostaci kvasca korišćenog pri fermentaciji, takozvane sekundarne (fermentacijske) arome vina, koje nastaju kao posledica proizvodnog procesa (npr. ukus bačve).

Tercijalna je najsuptilnija aroma koja nastaje starenjem vina i nju često nazivamo buke (bouquet). Buke se opisuje nabrajanjem voća (ili predmeta) karakterističnog mirisa, koji bi trebalo da dočaraju ukus vina. Zato često čujemo da vino ima bouquet s izraženom marelicom, naznakama meda i jagode ili profinjeni ukus duvana ili benzina. Kod opisa se ne treba ograničiti na unapred definisane mirise, važan je subjektivan osećaj koji vino ostavlja!

Zatim se osete tanini. Kod belih vina ih nema ili su prisutni vrlo malo. Kod crvenih su izraženiji. Tanini se razlažu u boci tokom starenja vina. Ako se u vinu koje se degustira oseti hrast, to treba da bude prijatan i nežan osećaj, a ne dominantna karakteristika.

Izvor: vino.rs