Raznovrsno Forum - Pokreće vBulletin
Jeftina izrada sajtova
SrbHost.com

Oglasite se ovde

Dobrodošli, ovo je Vaša prva poseta?
Registrujte se danas da biste dobili pristup svim našim funkcijama koje uključuju kreiranje tema, odgovaranje na postove, privatne poruke i još mnogo toga!

Šta čekaš?
Registrovani ste?
Prijavite se na svoj nalog odmah
Status:
Sada Pušteno:
Slušalaca:

Rezultati 1 do 3 od 3

Tema: Ivo Andrić

  1. Post #1

    #1
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Post Ivo Andrić

    Rodjen u Travniku 9. oktobra 1892. Rano je ostao bez oca koji je umro od tuberkuloze, i majka Katarina suochena sa besparicom nakon muzeve smrti, salje svoga jedinca na cuvanje muževljevoj sestri Ani i njenome mužu Ivanu Matkovšik u Višegrad, gradu koji ce, više nego ijedno drugo mesto, obeležiti njegovo stvaralaštvo, gledajuci svakodnevno vitke stubove na Drini cuprije, Andric završava osnovnu školu, a potom se vraca majci u Sarajevo, gde 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju, najstariju bosansko-hercegovacku srednju školu. Za gimnazijskih dana, Andric pocinje da piše poeziju i 1911. godine u Bosanskoj vili objavljuje svoju prvu pesmu 'U sumrak'.

    ~ Dobivši stipendiju hrvatskog kulturno-prosvetnog društva 'Napredak', Andric oktobra meseca 1912. godine zapocinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveucilišta u Zagrebu. Naredne godine prelazi u Bec gde sluša predavanja iz istorije, filosofije i književnosti. No Bechka klima mu se nije dopala pa vec sledece godine prelazi na Filosofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakovu.

    ~ 28. juna 1914. godine, na vest o sarajevskom atentatu i pogibiji Nadvojvode Franaca Ferdinanda, Andric se pakuje i napušta Krakov.

    ~ Odmah po dolasku u Split, sredinom jula, austrijska policija ga hapsi i odvodi prvo u šibensku, a potom u mariborsku tamnicu u kojoj ce, kao politicki zatvorenik, ostati do marta 1915. godine. Medu zidovima marburške tamnice, Andric intenzivno piše pesme u prozi.

    ~ 1921. Andric zapocinje saradnju sa Srpskim književnim glasnikom objavljujuci pricu 'Corkan i Švabica'.

    ~ 1922. štampa dve pripovetke 'Za logorovanja' i 'Žena od slonove kosti', ciklus pesama 'Šta sanjam i šta mi se dogada' i nekoliko književnih prikaza

    ~ 1923. objavljuje nekoliko pripovedaka od kojih se neke svrstavaju medu njegova najznacajnija prozna ostvarenja: 'Mustafa Madžar', 'Ljubav u kasabi', 'U musafirhani' i 'Dan u Rimu'.

    ~ 1928.godine objavljuje price 'Olujaci', 'Ispovijed' i 'Most na Žepi'

    ~ 1930. objavljuje esej o Simonu Bolivaru, pricu 'Kod kazana' i tekst 'Ucitelj Ljubomir'. U Beogradu sledece godine izlazi i druga knjiga pripovedaka kod Srpske književne zadruge u kojoj se, pored prica ranije objavljenih u casopisima, prvi put u celini štampaju 'Anikina vremena'

    ~ 1932. Andric objavljuje pripovetke 'Smrt u Sinanovoj tekiji', 'Na ladi' i zapis 'Leteci nad morem'.

    ~ u martu 1933. objavljuje samo pripovetku 'Napast' i nekoliko zapisa.

    ~ 1934. postaje urednik Srpskog književnog glasnika i u njemu objavljuje pripovetke 'Olujaci', 'Žed' i prvi deo triptiha 'Jelena, žena koje nema'.

    ~ Štampa pripovetke 'Bajron u Sintri', 'Deca', esej 'Razgovor s Gojom' i jedan od svojih znacajnijih književnoistorijskih tekstova - 'Njegoš kao tragicni junak kosovske misli'.

    ~ Tokom sledece godine Srpska književna zadruga štampa drugu knjigu Andricevih pripovedaka koja, medju onima koje su objavljivane u casopisima, sadrži još i price 'Mila i Prelac' i 'Svadba'. Slede price 'Trup' i 'Likovi'.

    ~ 'Travnicka hronika', i 'Na Drini cuprija' su objavljeni nekoliko meseci po završetku rata, a koncem 1945. godine u Sarajevu izlazi i roman 'Gospodica'.

    ~ Tokom 1946. godine živi u Beogradu i Sarajevu, postaje redovan clan SANU/a, a iste godine objavljuje pripovetke 'Zlostavljanje' i 'Pismo iz 1920. godine'.

    ~ slede 'Prica o vezirovom slonu', nekoliko tekstova o Vuku Karadžicu i Njegošu, a tokom 1948. godine prvi put ce biti štampana 'Prica o kmetu Simanu'.

    ~ 'Bife Titanik' (1950), 'Znakovi' (1951), 'Na suncanoj strani', 'Na obali', 'Pod Grabicem', 'Zeko' (1952), 'Aska i vuk', 'Nemirna godina', 'Lica' (1953).

    ~ 1954.štampa u Matici srpskoj 'Prokletu avliju' , a pripovetka 'Igra' pojavljuje se 1956. godine.

    ~ 1958. objavljuje pripovetke 'Panorama', 'U zavadi sa svetom' i jedini predgovor koji je ikada za neku knjigu napisao: uvodni tekst za knjigu Zuke Džumhura „Nekrolog jednoj caršiji“.

    ~ 'Za epsku snagu' kojom je „oblikovao motive i sudbine iz istorije svoje zemlje“, Ivo Andric je 1961. godine dobio Nobelovu nagradu.

  2.    OGLASI


  3. Post #2

    #2
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Podrazumevano Odg: Ivo Andrić

    Vreme je da se penje, da se napreduje za stepenicu više, iako ni prethodna stepenica nije još potpuno osvojena ni utvrđena kako treba. Govoriti malo, ne govoriti zlo, glupo, površno ni uzaludno, ili čak ne govoriti uopšte. Sve su to stepenice na putu ličnog napretka i usavršavanja koje u toku života, kao teren u ratu, osvajamo, gubimo i ponovo osvajamo. S godinama, tačnije rečeno sa starošću, koja nastupa polako i tiho kao sumrak na zemlju, krv hladni, nagoni odumiru, savlađujemo se i obuzdavamo lakše, tako da i bez svoje velike zasluge govorimo manje, možda razumnije i čovečnije. Ali to nije dovoljno. Vreme je da se pređe na postizavanje višeg stepena, a to je: unutarnje ćutanje. Šta vredi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vri od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost? Često mogu da se vide takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu i podrhtavanju usnica javlja ponekad odraz unutarnjih kivnih i zloćudnih monologa i dijaloga.
    Bilo je vreme da već naučimo da u sebi ćutimo. Sve nas poziva na to. Priroda sama nam pomaže u tome. Vreme je, jer inače će nam se desiti da do kraja zlo živimo i, na kraju, ružno umremo. A to je strašno.

    Ivo Andrić - "Znakovi pored puta"

  4. Post #3

    #3
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Podrazumevano Odg: Ivo Andrić

    "...zivot je neshvatljivo cudo jer se neprestano trosi i osipa, a ipak traje i stoji cvrsto, kao na Drini cuprija."

    "Covek koji ne voli nije sposoban da oseti velicinu tudje ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije"

    "Nije ljudska zelja ono sto raspolaze i upravlja stvarima sveta. Zelja je kao vetar, premesta prasinu s'jednog mesta na drugo, zamracuje ponekad njome ceo vidik, ali na kraju stisava se i pada, i ostavlja staru i vecnu sliku sveta iza sebe" Trajna dela na zemlji ostvaruju se Bozjom voljom, a covek je samo njeno slepo i pokorno orudje. Delo koje se radja iz zelje, covekove zelje, ili ne dozivi ostvarenje, ili nije trajno..."

    - Na Drini cuprija -

Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Bookmarks

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  

Prijatelji Sajta