Za otpornost na izmrzavanje pupoljaka od presudnog su uticaja rani završetak vegetacije, povoljni uslovi kaljenja (sa postepenim snižavanjem temperature) i stabilnost i trajanje zimskog mirovanja.

Visoke temperature tokom jeseni (oktobar i novembar) mogu uticati na bubrenje pupoljaka tako da oni postaju osetljiviji na mraz, nego u godinama kada je proces kaljenja pupoljaka u jesen tekao normalno. Stepen izmrzavanja rodnih organa voćaka tokom zime usled neblagovremenog ulaska u zimsko mirovanje viši je u predelima sa jakim i hladnim vetrovima (sever Vojvodine, Posavina, istočna Srbija), kod vrsta poput kajsije i breskve, ali i pojedinih sorti kruške.

Za otpornost na izmrzavanje od presudnog su uticaja rani završetak vegetacije, povoljni uslovi kaljenja (sa postepenim snižavanjem temperature) i stabilnost i trajanje zimskog mirovanja.

Pri kraju faze kaljenja skorb se pretvara u šećer
U početnom mirovanju dolazi do transformacije i prelaska organskih materija iz listova u grane, deblo i koren, a potom do opadanja lišća koje se u našim klimatskim uslovima dešava u uslovima kratkog dana, kada su srednje dnevne temperature niže od 15 stepeni Celzijusa. U takvim uslovima dolazi do međudejstva biljnih hormona u smislu porasta nivoa endogenih inhibitora (sa prestankom porasta biljnih organa) i smanjenje nivoa stimulatora rasta (sa starenjem listova), pojašnjava Dejan Jocić iz Poljoprivredne savetodavne i stručne službe Srbije.

Pri kraju faze kaljenja (na temperaturama od 0 do - 6 stepeni) skrob se pretvara u šećere i pri tom procesu povećava se otpornost ćelija prema niskim tempereturama.

Niz okolnosti može znatno smanjiti prirodnu otpornost tkiva prema mrazu:

nedovoljne količine organskih rezervi kao posledica iznurenosti voćaka rodom,
nezdrvenjavanje tkiva (zbog duže vegetacije, zasenjenosti grana u kruni, nedovoljne količine organskih materija),
nepovoljni uslovi kaljenja krajem vegetacije (naglo nastupanje hladnoće posle relativno toplog vremena),
jaka suša (rezervne organske materije se više troše pri pojačanom intenzitetu disanja).

Sredinom januara najveća otporost cvetnih pupolja prema mrazevima
Osim navedenih i niz drugih pojava može dovesti do umanjenja otpornosti voćaka na mraz. Kod rodnih pupoljaka razvoj glavnih elemenata cveta teče tokom leta i to je spor, ali stalan proces sa malo vidljivim porastom.

Kod pojedinih voćnih vrsta (kajsija) razvoj muškog sporogenog tkiva odvija se kroz tri faze tokom zime:

prva do sredine januara,
druga (mitotička deoba i razvoj materinskih ćelija polena) označava završetak dubokog zimskog mirovanja-najčešće sredinom januara i u tom momentu je i najveća otpornost cvetnih pupoljaka prema mrazevima,
treća(formiranje materinskih ćelija polena koje redukcionom deobom daju mikrospore) vezana je za ekološko zimsko mirovanje kada je otpornost na mrazeva najmanja(traje do početka marta).