Raznovrsno Forum - Pokreće vBulletin
Jeftina izrada sajtova
SrbHost.com

Oglasite se ovde

Dobrodošli, ovo je Vaša prva poseta?
Registrujte se danas da biste dobili pristup svim našim funkcijama koje uključuju kreiranje tema, odgovaranje na postove, privatne poruke i još mnogo toga!

Šta čekaš?
Registrovani ste?
Prijavite se na svoj nalog odmah
Status:
Sada Pušteno:
Slušalaca:

Rezultati 1 do 2 od 2

Tema: Aleksa Šantić

  1. Post #1

    #1
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Post Aleksa Šantić

    Aleksa Šantić je jedan od najpoznatijih pjesnika novije srpske lirike. Rođen je 1868. godine u Mostaru, gradu u srcu Hercegovine, gdje je proveo veći dio svog života. Otac Risto mu je rano umro pa je staranje nad njim preuzeo stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, i sestru Radojku koja se udala za pjesnika i Aleksinog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumjevanja za njegov talenat, pa se, poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vraća se u rodni Mostar.

    Stvarao je na razmeđu dva vijeka i više nego drugi pjesnici svog naraštaja povezivao je idejne i pjesničke patnje XIX i XX vijeka. U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali srpski pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj a od stranih najvažniji uticaj je imao Hajnrih Hajne koga je i prevodio. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme. Šantićeva poezija je puna snažnih emocija , ljubavne tuge a i bola i prkosa za socijalno i nacionalno obespravljen narod kome je i sam pripadao. Njegova muza je na razmeđu ljubavi i rodoljublja, idealne drage i napaćenog naroda.

    Rodoljubiva poezija je poezija rodne grude i domaćeg ognjišta ("Moja otadžbina"). U nekim od svojih najpotresnijih pjesama Šantić pjeva o patnji onih koji zauvjek napuštaju domovinu i odlaze u tuđi svijet ( "Ostajte ovdje" , "Hljeb" ). Šantić naglašava patnju i mučeništvo kao najvažnije momente u istorijskoj sudbini srpskog naroda ("Mi znamo sudbu" ).

    Ljubavna poezija mostarskog pjesnika razvila se pod jakim uticajem muslimanske ljubavne pjesme, sevdalinke. Ambijent njegovih ljubavnih pjesama je ambijent bašta, behara, hamama, šedrvana,... Djevojke koje su u njima pojavljuju se okićene đerdanima, bajne su i izazovne ali ipak skrivene ljepote. Takva je pjesma "Emina", a duh te pjesme je toliko pogođen da je pjesma ušla u narod i pjeva se kao sevdalinka a samo rijetki znaju da ju je Šantić napisao. U ljubavnim pjesmama najčešći motiv je čežnja. Pjesnik sve svoje drage posmatra iz prikrajka pa čežnja najčešće prerasta u tugu zbog neostvarene ljubavi i promašenosti muškog života.

    Šantić je bio jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsjednik Srpskog Pjevačkog Društva "Gusle". Tu je upoznao i družio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem,...

    Poznati pjesnik je umro 2. februara 1924. godine u rodnom Mostaru od, tada neizlječive bolesti, tuberkuloze.

    Izvor: znanje.org

  2.    OGLASI


  3. Post #2

    #2
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Podrazumevano Odg: Aleksa Šantić

    HASANAGINICA

    Šta se b'jeli u gori zelenoj?
    Al' je snijeg, al' su labudovi?
    Da je snijeg, već bi okopnio,
    labudovi već bi poletjeli.
    Nit' je snijeg nit' su labudovi,
    Nego šator age Hasan-age;
    on boluje od ljutijeh rana.
    Oblazi ga mati i sestrica,
    a ljubovca od stida ne mogla.

    Kad li mu je ranam' bolje bilo,
    on poruči vjernoj ljubi svojoj:
    "Ne čekaj me u dvoru b'jelomu,
    ni u dvoru, ni u rodu momu."
    Kad kaduna r'ječi razumjela,
    još je jadna u toj misli stala,
    jeka stade konja oko dvora;
    tad pobježe Hasanaginica
    da vrat lomi kuli niz pendžere;
    za njom trče dv'je ćere djevojke:
    "Vrati nam se, mila majko naša!
    Nije ovo babo Hasan-aga,
    već daidža, Pintorović beže."
    I vrati se Hasanaginica,
    ter se vješa bratu oko vrata.
    "Da, moj brate, velike sramote —
    gdje me šalje od petero dice!"

    Beže muči, ništa ne govori,
    već se maša u džepe svione
    vadi joj knjigu oprošćenja,
    da uzimlje potpuno vjenčanje,
    da gre s njime majci unatrage.
    Kad kaduna knjigu proučila,
    dva je sina u čelo ljubila,
    a dv'je ćere u rumena lica,
    a s malahnim u bešici sinkom,
    od'jelit se nikako ne mogla,
    već je bratac za ruke uzeo.
    I jedva je s sinkom rastavio,
    ter je meće sebi na konjica,
    s njom grede dvoru bjelomu.

    U rodu je malo vr'jeme stala,
    — malo vr'jeme, ni nedjelju dana;
    dobra kada i od roda dobra,
    dobru kadu prose sa svih strana,
    a najviše imotski kadija.
    Kaduna se bratu svome moli:
    "Aj tako te ne želila, braco,
    nemoj mene davat ni za koga.
    da ne puca jadno srce moje
    gledajući sirotiće svoje."
    Ali beže ništa ne hajaše,
    već nju daje imotskom kadiji.
    Još kaduna bratu se moljaše
    da napiše listak b'jele knjige,
    da je šalje imotskom kadiji:
    "Djevojka te l'jepo pozdravljaše,
    A u knjizi l'jepo te moljaše,
    Kad pokupiš gospodu svatove,
    Dug pul'duvak nosi na djevojku:
    Kada bude agi mimo dvora,
    Nek ne vidi sirotiće svoje.

    Kad kadiji b’jela knjiga dođe,
    Gospodu je svate pokupio,
    Svate kupi grede po djevojku.
    Dobro svati došli po djevojke,
    I zdravo se povratili s njome.
    A kad bili agi mimo dvora,
    Dv’je je ćerce s pendžere gledahu,
    A dva sina prid nju ishođahu:
    Tere svojoj majci govorahu:
    — Vrati nam se, mila majko naša,
    Da mi tebi užinati damo!

    Kad to čula Hasanaginica,
    Starišini svatov govorila:
    — Bogom brate, svatov starišina,
    Ustavi mi konje uza dvora,
    Da darujem sirotice moje.
    Ustaviše konje uza dvora.
    Svoju dicu l’jepo darovala:
    Svakom sinku nazve pozlaćene,
    Svakoj ćeri čohu do poljane;
    A malomu u bešici sinku,
    Njemu šalje u bošči haljine.

    A to gleda junak Hasan-aga,
    Ter dozivlje do dva sina svoja:
    Hod' te amo, sirotice moje,
    kad se neće smilovati na vas
    majka vaša srca kamenoga!

    Kad to čula Hasanaginica,
    bjelim licem u zemlju ud'rila,
    usput se je s dušom rastavila.

Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Slične teme

  1. Aleksa Budic - Lav (2017)
    Od maja11 u forumu Krajiška Muzika
    Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 27.12.2019, 07:48

Bookmarks

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  

Prijatelji Sajta