Srpska nošnja u Srbiji u XIX veku


U Srbiji u devetnaestom veku se u različitim oblastima javljaju isti ili slični haljetci,
koje srećemo i van granica Srbije ili su čak opsti za jos sire geografsko područje.

Među najstarije muzicke kape ubrajamo subaru, koja je veoma stara i dosta rasprostranjena.
Fes je na na ovoj teritoriji novijeg porekla. Usvojen je posredstvom Turaka, a smatra se da
je poreklom od grčkih antičkih lađara. Naziv je dobio po gradu Fesu, u Maroku gde su fesovi
i izrađivani.

Na području koje je naseljavalo dinarsko stanovnistvo u Srbiji u devetnastom veku nosila se
kosulja jednog, gotovo istog tipa, koji se u nekim uzim oblastima razlikovala u detaljima
(u sirini, duzini i načinu nosenja). Ovo je poznata dinarska kosulja, sa pravim neukrojenim
rukavima usivenim za stan. Posebne karakteristike ovoj kosulji daju klinovi, koji se umeću
sa strane i na taj način ona ima odgovarajuću sirinu. Upravo ovaj detalj na dinarskoj
kosulji bio je značajan i od njega je zavisila sirina i obim kosulje. Način nosenja ove
kosulje je dvojak: ili se nosi preko gaća ili uvučena u gaće odnosno čaksire.

Na području Srbije nosena su tri tipa muskih čaksira: uske bele benevreke, pelengire, i
siroke turače, ili poturlije, slične turskim čaksirama. U izvesnim slučajevima sretali smo
gaće kao gornji haljetak, koji je nosen umesto čaksira.

Čaksire tipa pelengira, ili salvara, od neuvaljanog sukna, sirokog tura i sirokih kraćih
nogavica (do ispod kolena), kakve su nosene na prostoru Starog Vlaha u Srbiji, bile su
poznate i u drugim dinarskim oblastima. Pelengiri se nose najvise u kombinaciji sa strukom
(crveni ogrtač tipa kabanice).

Uzane čaksire tipa benevreka, od belog sukna, sa uskim i pri dnu razrezanim nogavicama,
sa manjim i dosta plitkim turom i izrezima na gornjem prednjem delu, bile su rasprostranjene
na čitavom Balkanskom poluostrvu, a najzastupljenije u istočnoj Srbiji, u Vojvodini i u
Makedoniji.

Siroke čaksire turače, ili poturlije, svakako su novijeg porekla u nasim nosnjama, a
pripadaju onoj vrsti tursko-orijentalne odeće. Kod nas su najpre nosene po gradovima; bile
su od plave i crne čohe, bogato ukrasene gajtanima. Vremenom, iz grada su ih primili i
bogatiji ljudi na selu, a od njih i ostali, koji su ih umesto od čoje radili i od domaćeg
tanjeg sukna ili od sajka.

Gunj se nosio na čitavoj teritoriji Srbijea i sire. On je bio tipičan muski haljetak,
mada su ga ponegde nosile i zene. U početku jednostavnog kroja i ukrasavanja, konačan
izgled gunja i jeleka, sa bogatim ukrasima od gajtana, kod nas se formirao upravo u vreme
turske okupacije.

Kabanica se ubraja u red karakterističhih suknenih haljetaka. U dinarskim predelima Srbije
kao i u zapadnoj Srbiji, nosila se kabanica od crvenog, grubog sukna bez rukava, dužine do
ispod kolena, ponekad sa kapuljačom iza vrata. U jugoistočnom delu srbije, usopluku, nosila
se kabanica od sivog sukna, po kroju slična ovoj iz dinarskih predela. Pod grlom se
zakopčavala na zaponak.

Riznicasrpska