Raznovrsno Forum - Pokreće vBulletin
Jeftina izrada sajtova
SrbHost.com

Oglasite se ovde

Dobrodošli, ovo je Vaša prva poseta?
Registrujte se danas da biste dobili pristup svim našim funkcijama koje uključuju kreiranje tema, odgovaranje na postove, privatne poruke i još mnogo toga!

Šta čekaš?
Registrovani ste?
Prijavite se na svoj nalog odmah
Status:
Sada Pušteno:
Slušalaca:

Rezultati 1 do 4 od 4

Tema: Pčelarstvo

  1. Post #1

    #1
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Post Pčelarstvo



    Pčelarstvo je specifična grana ljudske delatnosti te su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mesta obitavanja pčela su veliki prirodni predeli, prvenstveno šume, oranice, voćnjaci, vinogradi, u kojima pčele nalaze potrebne elemente za život i razmnožavanje. Život i prirodno bogatstvo, posebno flora, zavise od insekata, pa tako i od pčela. Korist koju imamo od pčela zbog oprašivanja bilja mnogo je veća od one neposredne, proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda. Razlozi tome su izuzetni ekološki uslovi koji omogućuju život i opstanak brojnom i medonosnom bilju, koje pčelinje zajednice koriste.

    Članovi pčelinje zajednice
    Pčele radilice
    Najbrojniji su članovi pčelinje zajednice. Njihov broj varira od nekoliko hiljada do nekoliko desetina hiljada. Dugačke su 12 do 13 mm, a teške 0,1 g, tako da ih u jednom kilogramu ima oko 10.000. Zadnje su im noge modifikovane za skupljanje polena. Na nogama su im korpice koje služe za skupljanje polena, a ne retko i propolisa. Imaju dugačke rilce kojima skupljaju nektar i spremaju ga u medni mehur. Po dolasku u košnicu predaju ga kućnim pčelama koje ga prenose do saća sa zalihama hrane ili ga odmah iskoriste za vlastite potrebe. Radilice imaju zakržljale jajnike, koji su u normalnim okolnostima celi život van funkcije. Jajnici se aktiviraju jedino u slučaju nestanka matice kada počinju polagati neoplođena jaja. Naoružane su žaokom koji je sličan udici. Prvenstveno ga koriste u slučaju opasnosti ili kada je ugrožena pčelinja zajednica. Pčele radilice razvijaju se iz oplođenih jaja, koja matica snese u radiličko saće. Njihov životni vek je oko 30 dana, ali u povoljnim uslovima mogu doživeti i do 40 ili 45 dana. Njihove uloge variraju u zavisnosti od starosti. Tako radilice od 4.-tog do 6.-tog dana čiste košnice od otpadaka, poliraju saće, saniraju štete od voskova moljca i slično. Od 7.-mog do 13.-tog dana neguju i hrane leglo. Od 14.-tog do 19.-tog luče vosak, grade saće, čuvaju ulaz u košnicu i orjentišu se u prirodi. Nakon 20.-tog dana postaju skupljačice.

    Matica
    Ono što razlikuje maticu od pčele radilice je dužina zadnjeg dela koja je veća kod matica, ali opet dužina zavisi od toga da li matica snese jaja aktivno ili je u fazi mirovanja, te da li je oplođena ili još nije. Dužina tela matice je od 18 do 20 mm. Maticama su zadnje noge duže i veće nego kod radilica, ali nemaju korpice za skupljanje polena jer to u svom životu nikad ni ne rade. Rilce su im kraće, tako da u nuždi mogu uzimati hranu u košnici, ali ne i nektar sa cvetova. U normalnim uslovima radilice ih hrane matičnom mleči što im omogućava da nose više jaja. Takođe, matice imaju žaoka, ali ga po pravilu koriste za vlastite sukobe unutar košnice. Matice, kao i radilice, razvijaju se iz oplođenih jaja. Maksimalna dužina života matice je 5 godina, a u komercijalnom pčelarenju preporučuje se da se matice ne drže duže od dve godine.

    Trutovi
    Trutovi su jedini muški članovi pčelinje zajednice. Dužina tela im je oko 15 mm, te su duži od radilica, ali kraći od matica. Let im je sporiji i bučniji, pa se vrlo lako razlikuju od radilica. Antene su im duže, a na nogama nemaju korpice. Medni mehur im je manji nego kod radilica jer grabe samo za vlastite potrebe. Nemaju žaoka te imaju razvijene muške polne organe. Trutovi se razvijaju partenogenetski iz neoplođenih jaja kao haploidne jedinke. Njihove ćelije imaju 16 hromozoma, za razliku od radilica i matica, koji imaju 32 hromozoma. Razvoj u leglu im traje 24 dana (kod matica traje 16 a kod radilica 21 dan). Nakon 20-tog dana polno sazrevaju a prosečno žive 50 dana. Na jesen s prvim hladnoćama pčele prestaju hraniti trutove i izbacuju ih iz košnice te oni tada uginu. Osnovna uloga im je razmnožavanje tj. parenje s maticom. Osim toga, svojom prisutnošću u košnici podstiču radilice na intenzivniji rad, griju leglo, pomažu pri regulaciji vlažnosti unutar košnice, štite maticu i pospešuju genetsku raznolikost.

    Razmnožavanje i embrionalni razvoj pčela
    Razmnožavanje pčelinjih društava vrši se rojenjem. Rojenje je deljenje pčelinjeg društva na dva dela. Pri tome jedan deo pčela s maticom odlazi u potragu za novm stanom, a drugi deo pčela, s novoproizvedenom maticom, ostaje u starom stanu. Matica ima najvažniju ulogu u pčelinjoj zajednici. Ona je majka svih pčela u zajednici i na potomke prenosi svojstva poput mirnoće ili agresivnosti, sklonosti rojenju, otpornosti, radne osobine i spoljna obeležja. Moćnost pčelinje zajednice zavisi od matice. Matica leže jaja iz kojih se razvijaju svi članovi pčelinjeg društva. Jačina pčelinje zajednice zavisi od dnevnog kapaciteta nošenja jaja. Tako ako matica dnevno snese 1000 jaja, pčelinja zajednica težiće 3,6 kg, ako snese dnevno 1500 jaja, pčelinja zajednica će težiti 5,2 kg, a ako snese 2000 jaja težiće 7,2 kg. Na broj snesenih jaja osim kvaliteta matice utiču još ekološki uslovi kao i stanje ćelija saća u koje matice snese jaja. Rojenje počinje u proljeće kada je pčelinja zajednica na vrhuncu. Za početak razmnožavanja u košnici možemo smatrati razvijanje trutovskog legla. Kada pčelinje društvo dođe u rojidbeno stanje pčele počinju na krajevima saća izvlačiti matičnjake kojih u pčelinjem društvu može biti oko 10 do 20. Matica potom postepeno zaleže matičnjake. Kada se izlegne veliki broj mladih pčela u košnici se akumulira velika količina energije i košnica postane tesna. Pri samom rojenju većinom stara matica izlazi s delom zajednice i smešta se na neko prikladno mesto u prirodi, većinom grana ili grmlje. Pri tome pčele u izvidnici traže novi stan pčelama u rojenju, a na pčelaru je da ih strese s grane i stavi u novu košnicu. Prilikom toga u košnici odakle su pčele otišle leže se veliki broj novih pčela jer je pri rojenja matica zalegla veliki broj jaja. Konačno u društvu sazrevaju i ležu se nove matice. Prva matica ubija ostale neizležene matice i postaje jedina u pčelinjem društvu. Nakon polaganja jaja u šestougaono saće počinje embrionalni razvoj pčela. Matica kreće ositi jaja 2 do 4 dana nakon oplodnje. Matice snesu oplođena i neoplođena jaja. Iz oplođenih jaja razvijaju se ženski članovi društva, radilice i matica, a iz neoplođenih trutovi. Trutovi zbog toga imaju haploidan broj hromozoma koji kod pčela iznosi 16. Matice i radilice imaju diploidan broj hromozoma, 32. Sam akt nošenja jaja matice traje 9 do 12 sekundi. Nakon nošenja počinje embrionalni razvoj i razvoj pčela, a sama dužina razvoja zavisi od toga hoće li larva biti trut, radilica ili matica. Razvoj pčela u saću odvija se u četiri faze, a to su : jaje, savijena larva, ispružena larva i lutka, nakon čega se izleže potpuno razvijena pčela. Razvoj trutova traje najduže i ukupno traje 24 dana. Razvoj radilica traje 21 dan, a matica 16 dana. Matice i radilice se razvijaju iz oplođenih jaja, te je ishrana osnovni faktor koji utvrđuje koja će se larva pretvoriti u radilicu, a koja u maticu. Ishrana oplođenih jaja u prva tri dana je ista, te se jaja hrane matičnom mleči. Nakon trećeg dana larve koje će postati matice nastavljaju da se hrane matičnom mleči koja je izrazito bogata proteinima, dok se larve radilica prebacivaju na ishranu medom i polenom.

  2.    OGLASI


  3. Post #2

    #2
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Podrazumevano Odg: Pčelarstvo

    Životni ciklus pčelinje zajednice

    Pčelinja zajednica je svojevrstan makroorganizam koji savršeno funkcioniše a pojedine pčele funkcionišu poput telesnih ćelija tog složenog bića. Naime, svaka pčela bez pčelinje zajednice u kratkom roku umire. Biološki ciklus zajednice zavisi od klimatskih uslova u kojima pčele žive. U umerenim klimatskim uslovima pripreme za zimu počinju već u vreme letne paše kada pčele instinktivno počinju skupljati veće količine hrane. Nakon poslednje paše pčele počinju izbacivati trutove iz košnice, kako bi nepovoljno razdoblje zajednica preživjela sa što manje nekorisnih članova. Pčele na jesen počinju unositi u košnicu veće količine propolisa, kojim nastoje zatvoriti svaki otvor koji se eventualno pojavio na košnici. Pčele su tokom evolucije razvile jedinstven mehanizam za održavanje telesne temperature tokom dugih i hladnih dana, a to je stvaranje pčelinjeg klubea. Spoljna temperatura pri kojoj pčele ulaze u klube zavisi o snazi pčelinje zajednice. Tako jako pčelinje zajednice tvore klube pri 7°C, srednje jake pri 10°C, a slabe već na 13°C. Klube se formira tako da jednim delom zahvati i okvire s medom. U toplotnom centru klubea pčele održavaju temperaturu od 28 do 32°C, s čime se podstiče matica na nošenje jaja. Klube se pomiče prema zalihama meda, najprije prema gore a zatim prema jednoj od strana, tokom zimovanja, pčelinje zajednice mogu pojesti od 20 do 25 kg hrane. U uslovima kada se poveća temperatura, matice počnu nositi i više jaja. Tako otopljavanjem u prirodi, nošenje se intenzivira, a ubrzo nakon pojave prvih prolećnih paša, postupno dolazi do sve većeg odumiranja starih pčela i njihove zamene mladim pčelama. Nakon smene generacije, dolazi do ubrzanog razvoja zajednice. Sve veći broj kućnih mladih pčela počisti sve delove košnice, matice zanesu svu raspoloživu površinu saća a pčele skupljačice unesu u košnicu sve više polena i nektara. Kada košnica postane pretesna za brojnu populaciju matica snese nekoliko desetina matičnjaka i zajednica se priprema na rojenje. Stara matica zajedno s većinom pčela letačica izlijeće iz košnice i prihvati se za granu obližnjeg grma ili stabla, a za nju se prihvate sve pčele koje su izletele iz košnice. Ta se pojava naziva rojenje. Roj ostaje na grani dok pčele izvidnice ne pronađu za njega adekvatno mesto. Na pčelaru je da takve rojeve spasi i vrati u košnicu. Za vreme rojenja, ostatak zajednice u košnici zadržava mlade pčele koje imaju vremena za sazrevanje u skupljačice. Osim toga, iz okvira izlaze nove mlade pčele a uskoro izađe i prva matica koja instinktivno počinje da ubija sve ostale matice u matičnjacima. Ako se dogodi da više matica izađe iz matičnjaka, one se međusobno obračunaju tako da vrlo brzo u zajednici preostane samo jedna od njih. Matica odlazi na oplodnju, spari se s desetak trutova, vrati se u košnicu i za nekoliko dana počinje nositi jaja. Pčele u košnici grade svoje gnezdo koje se sastoji od više redova saća. Obično gnezdo ima jedan ulaz (leto) koji pčele brane. Osnovni gradivni materijal koje pčele koriste je vosak a pomoćni je propolis. Vosak je proizvod voskovnih žlezda pčela radilica i koristi se za izgradnju pčelinjeg stana (saća). Propolis je materijal sličan smoli, koga pčele skupljaju s pupoljaka raznih biljaka a koristi se za slepljivanje pukotina, smanjenje otvora leta, izolaciju tela u raspadanju i sl. U pčelinjem gnezdu razlikujemo nekoliko vrsta saća. Najbrojnije su radiličke ćelije iz koje se legu pčele radilice, zatim trutovske ćelije, medne ćelije i matičnjake.

  4. Post #3

    #3
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Podrazumevano Odg: Pčelarstvo

    Košnica
    Košnica predstavlja stan za pčelinju zajednicu i trebala bi pčelinjem društvu omogućiti spremanje hrane, razmnožavanje, zaštitu, prezimljavanje, kao i nesmetano odvijanje svih drugih radnji. S druge strane, savremena košnica trebalo da omogući i pčelaru lakše obavljanje svih poslova oko pčelinje zajednice. Prve košnice pronađene su u Egiptu gde su se pčele uzgajale u glinenim košnicama. Nakon toga pčele su se počele uzgajati u panjevima i dupljama drveća. Tek nakon 1850-te godine postavljeni su prvi temelji modernom pčelarstvu. U tome periodu i u 20-tom veku počinje razvoj modernih košnica. Košnice se danas mogu podeliti u dve velike grupe: košnice s nepokretnim i košnice s pokretnim saćem. Košnice s nepokretnim saćem se nalaze sve ređe. To su primitivne košnice napravljene od pletenog pruća, slame, vinove loze i s spoljne strane obložene smesom pepela, goveđe balege s plevom, ilovačom i sličnim materijalom. Tu ubrajamo, u zavisnosti od materijala od kojeg su napravljene zvonare, pletare, dubine, daščare, vrškare i druge. Današnje moderno pčelarstvo bazira se na košnicama sa pokretnim saćem. One se baziraju na satonošama. Satonoše su drvene letvice sišine 38 mm koje s donje strane imaju nabore na koji pčele počinju graditi saće.

    Pčelarski pribor i alati
    Pčelarski pribor i alate možemo grupirati prema poslovima koji se s njima obavljaju. Tako razlikujemo: Pribor i alat za rad s pčelama: dimilica, kapa, pčelarsko nož, metlica, rukavice.

    Pribor i alat za umetanje satnih osnova : bušilica za okvire, točak za utapanje žice u satnu osnovu, transformator
    Pribor i alat za oduzimanje meda : bežalica, aparat za izduvavanje pčela, nož za otklanjanje saća, vrcaljka, sito za med, posude za skupljanje meda
    Pribor i alat za topljenje i ceđenje voska : sunčani i parni topionik
    Pčelinji proizvodi
    Smatra se da je med prvi pčelinji proizvod koji je čovek koristio. Med je bio korišten u kozmetici još od antičkog doba. Osim kozmetike korišten je kao hrana kao i u medicinske svrhe. Danas osim meda od pčela dobivamo propolis, vosak, matični mleč, pčelinji otrov i polen.

    Med
    Med je kristalisan, viskozni proizvod guste konzistencije i slatkog ukusa. Proizvode ga medonosne pčele od nektara medonosnih biljaka ili sekreta koji potiče od živih delova biljaka (četinjače, lisnjače). S obzirom na izvor delimo ga na cvetni med i medljikovac. Cvetni med se deli s obzirom na vrstu biljaka od kojih je dobijen, pa tako na našem tržištu susrećemo bagremov med, kestenov, lipov, suncokretov, žalfijin i med od uljane repice. Svaka vrsta spomenutog meda razlikuje se po ukusu, boji i drugim svojstvima. Medljika se deli takođe na medljiku s belog bora koja je zagasite boje i medljika s crnog bora koja je tamnosmeđe boje, poznata kao medun. Na kvalitet meda značajno utiču sledeća fizičko-hemijska svojstva poput : elektroprovodljivosti, optičkih svojstava, stepena kristalizacije, higroskopnosti, koeficijenta refrakcije, specifične težine, relativne gustine i viskoziteta. Osnovu hemijskog sastava meda čine ugljeni hidrati koji čine 95 do 99% suve materije meda. Od ugljenih hidrata u medu nalazimo monosaharide (fruktoza i glukoza), disaharide (maltoza, izomaltoza, saharoza i drugo) i oligosaharide (erloza, panoza i drugo). Voda je nakon uglenoohidrata drugi najzastupljeniji sastojak meda, a u medu je može biti od 15 do 23%. Pčelinji med sadrži i organske kiseline od kojih su najčešće mravlja kiselina, oksalna, jantarna, limunska, vinska, mlečna i mnoge druge. Osim navedenog u medu nalazimo belančevine (0-1,67%), vitamine, minerale kao i enzime. Dokazana su brojna medicinska svojstva meda. Tako se pokazalo da med utiče na sekreciju i motoriku želudca i creva a koristi se u lečenju gastritisa ili ulcusa. Svakodnevna konzumacija meda od 120 g tokom 20 dana smanjuje holesterol za 20% i povećava fagocitnu aktivnost leukocita za 7%. Redovnom konzumacijom meda poboljšava se krvna slika zbog sadržaja gvožđa, mangana, bakra i kobalta.

  5. Post #4

    #4
    Zlatni Član maja11 avatar Serbia
    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Lokacija
    U cvecu livada
    Poruke
    1.586
    Hvala Thanks Given 
    2
    Hvala Thanks Received 
    193
    Zahvaljeno
    140 Posts
    Online Vreme
    5 Days 9 Sat/a 48 Minuta 42 Sekunde
    Moć reputacije
    6

    Podrazumevano Odg: Pčelarstvo

    Matična mleč
    Stvara se u mlečnoj žlezdi pčela radilica, a proizvod je samo mlade pčele radilice u prvih 14 dana. Gusta je poput pavlake, kiselkastog ukusa i pomalo trpka. Mleč od svih pčelinjih proizvoda ima najveći udeo belančevina. Koristi se u kozmetici u različitim kremama. Pokazalo se da ima pozitivno delovanje na zdravlje ljudi. Ima baktericidno delovanje, deluje protiv starenja pa se preporučuje ljudima koji su pod stresom i pod velikim psihičkim naporima.

    Propolis
    Propolis je tečnost tamnozelene do smeđecrvene boje. Hemijski sastav mu je raznolik i najviše sadrži biljne smole i balzame, aromatična i eterična ulja, vosak i polen. Ima antiseptička, bakteriostatična, anestetična i antitoksična svojstava. Dobar je biostimulator, jer aktivira specifična antitela u organizmu. U narodnoj medicini koristi se za lečenje gnojnih rana, opekotina, žuljeva, ogrebotina i upala. Upotrebljava se i za lakiranje drvenih predmeta.

    Vosak
    Vosak miriše na med biljaka s kojih je prikupljen. Rastopljen miriše jače nego čvrst. Dužim stajanjem miris se gubi. Po boji vosak je žut, ali u svim nijansama. Pčelinji vosak se sastoji od masnih kiselina, estera, viših alkohola i ugljenih hidrata s velikom molekulskom težinom. Tačka topljenja je između 56 i 64 °C. Upotreba voska je višestruka. Najviše ga se prerađuje u satne osnove. Za satne osnove odabire se samo najbolji vosak bez ikakvih primesa. Velike količine se koriste za izradu sveća. U industrijskoj preradi beli vosak se koristi u kozmetičkoj i farmakološkoj industriji. Koristi se i u tekstilnoj, prehrambenoj, kožarskoj i elektroindustriji. Vosak se još koristi u zubarstvu, slikarstvu i u konzervatorske svrhe.

    Polen
    Polenova zrnca različitih vrsta biljaka imaju određene veličine, oblik i boju. U većini slučajeva veličine su od 0,015 do 0,050 mm, a u malom broju slučajeva od 0,15 do 0,20 mm. Po boji se može razlikovati od koje biljke potiče. Tako polenova zrnca maline su bele boje, jabuke svijetložuta, suncokreta zlatnožuta, smeđa s bele deteline, žuto zelena s hrasta. Polen u svom hemijskom sastavu ima 9,5 do 12% vode, 20 do 28% belančevina, 1,8 do 9,6% masti, ugljenih hidrata od 13 do 38%, minerala 1,8 do 7,6%, i celuloze 26 do 57%. Osim toga sadrži vitamine iz B grupe, vitamin C i vitamine E i D. Polen lekovito deluje protiv anemije, povećava nivo hemoglobina u krvi, normalizuje varenje, poboljšava apetit i radnu sposobnost i snižava krvni pritisak. Polen u kombinaciji s medom se koristi u lečenju bolesti želudca i creva.

    Pčelinji otrov
    Proizvode ga pčele radilice i matica. Njih sintetišu dve otrovne žlezde i skladište u otrovni mehur. Njegova biološka namjena je u obrani pčelinje zajednice. To je gusta tečnost gorkog i kiselkastog ukusa i specifičnog mirisa. Danas se koristi u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Takođe, koristi se i u medicinske svrhe u lečenju artritisa, hroničnog bola, multiple skleroze, kao i u veterinarske svrhe.

    Bolesti pčela
    Kao i sve žive čestice, tako i pčele mogu oboleti od raznih bolesti. Bolesti pčela možemo podeliti na zarazne bolesti, nezarazne bolesti i štetočine u košnicama. Najčešće virusne bolesti koje napadaju pčele su vrećasto leglo i paraliza pčela. Od bakterijskih bolesti javlja se američka kuga, evropska kuga, kiselo leglo, lažna kuga pčelinjeg legla. Plesni izazivaju kod pčela bolesti poput krečnog legla ili kamenog legla. Od parazitarnih bolesti najučestalije su nozemoza, akaroza i varooza. Upravo je varooza najteža i najraširenija bolest pčela koja u posednje vreme izaziva velike probleme pčelarima. To je invazivna bolest odraslih pčela koju uzrokuje grinja Varooa jakobsoni. Bolest se širi od zajednice do zajednice trutovima koji mogu odletjeti, a u nove krajeve se širi rojevima, selenjem pčela na pašu, prodajom matica i drugim prometom pčela. Liječenje bolesti treba provoditi pre nego se primijeti slabljenje zajednice. Za suzbijanje varoe upotrebljavaju se fizičke i biološke metode, te lijekovi. Od nezaraznih bolesti najčešće se javljaju različita otrovanja pčela. Tko se pčele mogu otrovati medljikom, nektarom, peludom, kuhinjskom soli te različitim insekticidima ili preparatima na bazi arsena, barija ili fosfora. Štetnici u košnicama mogu biti pripadnici različitih životinjskim vrsta. Oni oštećuju saće i ličinke, neki napadaju odrasle pčele, a neki uzimaju med. To su prvenstveno veliki voskov moljac, pčelomorac, leptir mrtvačka glava, mravi, miševi, ose, stršljenovi, pčelinja vaš, larve nekih muva i druge.

    Vrste i rase pčela
    Pčele u zoološkoj sistematici pripadaju najbrojnijjoj grupi životinjskog carstva – zglavkari (Arthropoda). Pčela medarica ili domaća pčela pripada razredu insekata ili Insecta, redu opnokrilaca ili Hymenoptera, familiji pčele ili Apidae, rodu Apis i vrsti Apis Mellifica L. Još u kamenom dobu čovek se specijalizovao za lov pčela, tražio ih je u šupljinama drveća i kamenja, gde su obitavale. Pčele je uništavao, a oduzimao im med i vosak. Najstariji istorijski zapisi o pčeli potiču još od pre 30 000 godina. Konstruiranjem košnica čovek je pčele privukao i počeo se intenzivno baviti pčelarstvom. Danas se pčele uzgajaju na svim kontinentima, i nema kontinenta bez prisustva „najslađeg insekta“.

Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Slične teme

  1. Odgovora: 0
    Poslednja poruka: 30.12.2019, 13:25

Bookmarks

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  

Prijatelji Sajta