....

Za izradu opanaka potrebna je velika količina kože, posebno za gornji deo, koji je
sastavljen od sitnih kaišića. To je ujedno najlepši i najdekorativniji detalj na
srpskim opancima, koji je potpuno autohton. Ukras na opancima radio se ranije od
pseće kože, koja je veoma mekana i pogodna za izradu detalja u vidu tankih kaišića.
Danas se za to koristi koža od koze. Upravo se na izradi tog ukrasa na opancima
ogledala umešnost majstora, a da bi se to postiglo bile se potrebne godine učenja
i rada. Nekada su opanci na gornjem delu imali 12 do 18 kukica, kroz koje su se
provlačili tanki kaiševi. Opančari koji danas izrađuju opanke smatraju takvu vrstu
opanaka pravim remek-delom.

Izgled opanaka zavisio je iz kog kraja Srbije potiču. Najpoznatiji su "šabački" i
"šumadijski" opanci sa vrhom, koji može imati različit oblik i veličinu. Izgled
vrha, kljuna ili šiljkana, kako se naziva u različitim delovima Srbije, bio je
tako karakterističan, da se već na prvi pogled moglo znati da li su opanci pravljeni
u Užicu, Kraljevu, Šapcu, Negotinu ili Nišu. Kljun na opancima iz Užica imao je
oblik frule, Šumadinci su voleli opanke sa malo spljoštenim kljunom, dok je ukras
na opancima u južnoj Srbiji bio savijeniji i u špic.

Kljun može da se formira i “na licu mesta”, kaže opančar Zlatko Radojković iz
Smedereva, jedan od retkih u Srbiji, koji se izrađuje opanke na tradicionalan način.
Dovoljno je da se vrh opanka drži jedan minuta potopljn u vodi, dok koža ne omekša,
da bi se potom oblikovao kljun po želji mušterije, objasnio je opančar Zlatko.

Opanci su se razlikovali i po tome da li su namenjeni svakodnevnom obuvanju, ili su
nošeni u posebnim svečanim prilikama. Svakodnevni opanci bili su jednostavni i bez
naročitih ukrasa. Zvali su se još i "đonovski" opanci, zbog debelog sloja kože kojim
se pojačavao donji deo, da bi se sprečilo kvašenje nogu i brzo propadanje obuće.
Đonovski opanci su zbog toga bili teški i do jedan kilogram, što nije bilo nimalo
lako za nošenje.

S druge strane, opanci od fine kože, bogato i lepo ukrašeni, obuvali su se u svečanim
prilikama i tada je njihov izgled, zajedno zajedno sa ukrasom na vunenim čarapama imao
pravo prestižno obeležje.

Serbien