Park prirode Beljanska bara

Park prirode Beljanska bara nalazi se u centralnoj Bačkoj, i zajedno sa rekom Krivajom
se uliva u Veliki bački kanal kod mesta Turija. Svojim vijugavim tokom, ova plitka bara
usekla je bačku lesnu terasu u dužini od 39 km.

Na ovom prostoru, živi svet je u velikoj meri zadržao karakteristike iz prošlosti. Ovde
se nalazi preko 80 taksona flore, 10 biljnih zajednica, mnogobrojne vrste insekata, 23
vrste riba, 7 vrsta vodozemaca, pet vrste gmizavaca, 136 vrsta ptica i veliki broj sisara,
a mnoge vrste su zaštićene.

Beljanska bara predstavlja značajno očuvano vlažno područje, koje se može pohvaliti brojnim
retkim vrstama biljaka i životinja u vodenim, vlažnim i močvarnim zaslanjenim staništima.
Na njoj se gnezde i zaustavljaju mnoge vrste ptica, a takođe je mrestilište autohtonih
vrsta riba: zlatnog karaša, linjaka, čikova i balavca.

Geografske odlike

Park prirode Beljanska bara nalazi se na severu Srbije, u vojvođanskom okrugu Bačka.
On se prostire od plitkih dolova, teče na jugozapad i uliva se u Veliki bački kanal kod
mesta Turija.

Bara se prostire na teritoriji opština Srbobran i Bečej. Udaljena je od Srbobrana 8 km,
od Bečeja 31 km, od Novog Sada 50 km, a od Beograda 130 km. Nadmorska visina Beljanske
bare iznosi 77, 5 m, dok visina okolnog terena ne prelazi 82 m. Pod drugi stepen zaštite
potpada 89,38 ha, a pod treći stepen potpada 83,73 ha, što zajedno čini 173, 12 ha ukupne
površine parka prirode. Najveći deo bare je pod vlasništvom JVP „Vode Vojvodine“.
Područje Beljanske bare do sada nije uživalo status zaštite.

Hidrološke odlike

Tokom geološke evolucije Panonskog basena u južnoj Bačkoj u okvirima neogenih i kvartarnih
sedimenata formirani su obilni porozni vodonosni slojevi. Najbliže površini nalazi se
freatska izdan, na dubini od 20 - 60 m. Izvori u Bačkoj su malobrojni i i njihov kvalitet
nije zadovoljavajuć. Beljanska bara kao dragoceno stanište živog sveta, spada u malobrojne
hidrografske objekte koji su tokom vremena ostali uglavnom neizmenjeni na prostoru Vojvodine.

Udeo freatskih voda u je najznačajniji za vodni režim Beljanske bare. Velika količina vode
gubi se isparavanjem, naročito tokom letnjeg perioda kada su visoke temperature vode i
vazduha.

Godišnje kolebanje nivoa vode dostiže i 40 cm. Providnost vode je mala, u donjim delovima
toka je sivozelena, a u nekim delovima čak i sivomrka. Tokom jakih zima, bara mrzne, a
se formirati ledeni sloj debljine i do 30 cm.

Svake dve, tri godine podzemni gasovi izbijaju na površinu, te dolazi do masovnog uginuća
ribe. No, ipak je riblji fond na zadovoljavajućem nivou. Otpadnih voda iz industrijskih
postrojenja nema, ali seljaci praktikuju topljenje kudelje u vodi, što može da uništi
popriličan broj jedinki štuke.

Od 1964. godine, Beljanska bara je regulisana na dužini od 16 km, što omogućava bolje
slivanje vode iz okolnih dolova i depresija.

Vikipedija