SRPSKI NARODNI INSTRUMENTI


Srpski narodni instrumenti, napravljeni od prirodnih materijala, danas širom sveta plene
svojim zvucima nostalgije i slobode.

Da bi se napravila dobra svirala, u nekim krajevima Srbije govorili su da je neophodno
nabaviti "jednu granu u jesen isečenu da bi se tokom zime dobro osušila, i jedan oštar
nož za skidanje kore".

Prema istoj tehnologiji, za pravljenje lepka bilo je potrebno "jedno belance, tri do
četiri čena utucanog belog luka i smola veličine jajeta sa šljivinog drveta". Kad se
grana pripremi, prelije se mlekom i dobro osuši tokom zime, zatim se više puta premaže
uljem i sirćetom, a onda stavi u ovčije pečenje da se natopi masnoćom i tako impregnira.

Tajna tradicionalne izrade frule očuvana je do danas Reč frula potiče od rumunskog
izraza "fleur", sviraljka, sviralče, a izrađivali su ih najčešće pastiri od pravih,
bočnih grana određenog prečnika, nikad od stabla ili panjeva. Naziv za još jedan
tradicionalni srpski instrument - gajde, je stranog porekla i potiče od arapskog "gaida",
"kaida", što znači "melodija". Harmonika je jedan od najomiljenijih instrumenata i od
vremena kad se pojavila, oko Prvog svetskog rata, pa do danas, prodrla je i u najudaljenija
sela, potisnuvši mnoge tradicionalne muzičke instrumente.

Gusle su najpoštovaniji i najpopularniji narodni instrument srpske tradicije i one ne
služe da bi se na njima sviralo, niti se na njima svira da bi se igralo, već je najvažniji
ep koji guslar kazuje. Kao i pastiri svirale, i gusle najčešće izrađuju sami guslari i to
od jednog komada drveta, obično suvog, sabijenog javora ili oraha, a ređe od hrasta i
drugih vrsta drveta, ali i od tikava.

Za izradu dobrih gusala, prema uobičajenomi receptu, potrebna je grana javora koji je
rastao na sunčanoj strani. Strune gusala se sastoje od 60 konjskih dlaka iz repa ili
grive, najčešće belog konja, po mogućstvu pastuva, a gudalo je od tvrđeg drveta sa
strunama od oko četrdesetak konjskih dlaka.

Serbien